{"id":2585,"date":"2024-05-08T18:58:27","date_gmt":"2024-05-08T18:58:27","guid":{"rendered":"https:\/\/adriafly.me\/?p=2585"},"modified":"2025-08-30T08:04:08","modified_gmt":"2025-08-30T08:04:08","slug":"majski-kamp","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/adriafly.me\/en\/majski-kamp\/","title":{"rendered":"Majski me\u0111unarodni klubski kamp"},"content":{"rendered":"

27.04. – 01.05.2024<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\n
Dizdarica, Adriafly i instruktor Stevovi\u0107 su sinonimi za slobodno letenje u umovima zna\u010dajnog broja pilota ovog primorskog kluba. Ko je letenje prvi put osjetio u ovoj predivnoj, a ujedno zastra\u0161ujo\u0107oj surovoj sredini, pogleda naperenog na opojnu \u010daroliju Boke, vje\u010dno sanja o tome da se iznova vra\u0107a ka svom gnijezdu iz kojeg je poletiv\u0161i prvi put dodirnuo nebo. Pobje\u0107i iz svakodnevnih okova modernog \u017eivota, biti sa divnim ljudima – bratstvom koje spaja nebeska sloboda, ostvarivati snove o letenju na \u010dudesan na\u010din koriste\u0107i snagu prirode bez ikakvog bu\u010dnog mehanizma je blagodet koja se \u010dini pomalo nestvarnom.<\/h5>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Sve to je vi\u0161e nego dovoljan motiv da se \u010dovjek utijesni u okruglastu kabinu i savremenom letilicom u dru\u0161tvu prijatelja Adija zaputi ka najljep\u0161em zalivu na svijetu. Vedro nebo i zaobilazni prilaz Dubrovniku u lijevom \u0161kolskom krugu preko Kor\u010dule i Mljeta iznad jadranske modrine, su pokretale plavkaste osje\u0107aje neodlu\u010dno pomije\u0161ane izme\u0111u duha ronioca i pilota, borba izme\u0111u dva divna na\u010dina provo\u0111enja vremena u prirodnom okru\u017eenju koje je ipak rezervisano za nekolicinu odabranih.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Bombardier Q400<\/em><\/figcaption><\/figure>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Adriafly okuplja pilote iz \u010ditavog regiona. Kristijan iz okoline Dubrovnika<\/a> je razdraganim glasom i impreisvnom dobrodo\u0161licom potvrdio \u010dinjenicu \u00bbPO\u010cELO JE<\/strong>\u00ab! Upoznavanje je munjevito presko\u010dilo u razdragane razgovore koji su slijedili na putu ka Igalu i nisu li\u010dili na one kada se ljudi prvi put sre\u0107u. Posmatraju\u0107i sa strane je to bilo radosno i posko\u010dno veselja\u010denje starih prijatelja ili ro\u0111aka koji se nisu dugo vidjeli.<\/p>\n\n\n\n

Plan o tome da nakon \u0161to pro\u0111osmo ljubazno pograni\u010dno osoblje krenemo do apartmana je bio odlu\u010dno poru\u0161en stavom Kikija da nipo\u0161to ne smije da zanemari Du\u0161anovovu decidnu instrukciju da nas direktno doveze direktno do njega. Slijedio je srda\u010dni Duletov prijem u jedinstvenom stilu, a mila i vrla doma\u0107ica Rada je spremila dobrodo\u0161licu ve\u010derom koja je u stvari bila gozba sa najrali\u010ditijim doma\u0107im dobrotama. Jako brzo su krenuli razgovori, a o \u010demu, nego o dnevnim podvizima i prigodama na Dizdarici, kao i o pripremama za naredni dan i okupljanje koje je dugo pri\u017eeljkivano.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Dizdarica<\/h3>\n\n\n\n

Leta\u010dkim aktivnostima na Dizdarici se u klubu Adriafly<\/strong> uvijek pristupa sa velikom brigom i pa\u017eljivoj pripremi. Du\u0161an je prou\u010dio meteorolo\u0161ke uslove i napravio plan letenja, a sve to u tijesnoj saradnji sa Ristom koji je brinuo za logistiku i ugo\u0111aj. Planovi ambiciozni, a Dizdarica i Zelenika, za veliko \u010dudo, jako gostoljubive; kao da znaju da brojnim gostima treba lagano jedrenje grebenom za uvo\u0111enje i navikavanje na uslove letenja, te bu\u0111enje leta\u010dkog osje\u0107aja. Nedovoljno energije za odlet sa lokalnog letili\u0161ta, a dovoljno za trening, \u00bb\u0161etnju<\/em>\u00ab do morske obale i slijetanje u mekano zelenilo mlade proljetne trave bilo je potaman ve\u0107ini prisutnih pilota koji nisu te\u017eili ka kilometrima ili satima u vazduhu. Kako je vrijeme odmicalo i \u0161to je sve vi\u0161e krila bilo na sleti\u0161tu – a manje na nebu, do izraza\u00a0 je dolazilo glasno ispoljavanje leta\u010dke radosti i pakovanje opreme sa \u017earom na licima zadovoljnih pilota koji je nemogu\u0107e prikriti. Karakternu notu kluba novskog kraja je upotpunio kandidat za pilota Maksim, obigrav\u0161i sleti\u0161te dobrom doma\u0107om \u0161ljivovicom, nagradnim bonusom za dobro obavljen zadatak: u\u017eivati u letu<\/strong>. Nakon ljute \u010da\u0161ice dobre \u017eujke je ugo\u0111aj dobio epilog dobrodo\u0161lice. <\/p>\n\n\n\n

\n

Dule, Nid\u017eo, Profa, Radun, Mio, Adi, \u017dile, \u017darko i Risto iz regiona, kao i Agnes iz \u0160vicarske i Gytenis iz Holandije su se pored divnog letenja po\u010dastili izvrsnim ro\u0161tiljem, doma\u0107im pitama, svje\u017em doma\u0107im hljebom i hladnim pi\u0107em. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Sve je jasno ukazivalo da je klubski organizator Risto imao i zale\u0111e vrijednih \u017eena oko spremanja ru\u010dka. Dru\u017eenje, razmjena iskustava, dorade i finalna pode\u0161avanja opreme te monta\u017ee dodataka su navodile na jasan utisak da se spremanje opreme nakon letenja preobrazilo u pripremu za naredni leta\u010dki izlet u Hercegovinu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Trebinje<\/h3>\n\n\n\n

Slede\u0107eg dana smo se ranim jutrom zaputili u grad na rubu Popovog popovog polja. Trebinje je stari grad koji je neprekidno naseljen jo\u0161 od kamenog doba. Grad ne oskudijeva kulturnim, arheolo\u0161kim i vjerskim tvorevinama, ali kod nas je preovladavalo zanimanje o klimi, vremenu i obli\u017enjoj planini Leotar, te \u0107udljivim vjetrovima koji dnevno \u0107arlijaju regijom. Dule je pored bri\u017eno pripremljenih i ura\u0111enih brifinga o sleti\u0161tima i samom poleti\u0161tu na Gljivi pripremio precizan nacrt planiranog preleta. Nama, manje iskusnim preleta\u010dima sa oskudnim poznavanjem hercegova\u010dkih toponima je plan zvu\u010dao utopi\u010dan i preambiciozan, moglo bi se re\u0107i vi\u0161e kao Duletov specifi\u010dan humor. Polijetali smo jedan za drugim \u010dim je proradilo jer je \u00bbvremenski prozor<\/em>\u00ab kvalitetnih vremenskih uslova za letenje na ovom lokalitetu jako mali. Nakon polijetanja smo se jako brzo aklimatizovali na dinamiku koju dan pru\u017ea i prepoznali obe\u0107avaju\u0107e uslove za odlet i upoznavanje letili\u0161ta i okoline. Ve\u0107ina je pokucala na vrata Popovog polja koje je toga dana bilo dostupno i pilotima sa iskustvom bez trocifrenog broja sati u vazduhu, neki su se odva\u017eili i za ulazak i \u00bb\u0161etnju Poljem<\/em>\u00ab. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Na \u017ealost, zbog vi\u0161estrukih tehni\u010dkih problema radio-veza je funkcionisala samo djelimi\u010dno te smo se letenja prihvatili svako sa svojim vlastitim odlukama i osje\u0107ajem na tu\u0111em terenu. S obzirom na letenje isklju\u010divo pomo\u0107u vlastitih odluka na nepoznatom terenu su ipak individualno postignuti fantasti\u010dni rezultati. Po\u0161to potencijal dana nije bio iskori\u0161ten do kraja, ipak na\u0161 vo\u0111a puta nije bio naro\u010dito odu\u0161evljen. Profa je gr\u010devito poku\u0161avao da me brani do\u017eivljavaju\u0107i Duletove rije\u010di \u00bbAko te iko udavi, ja \u0107u\u00ab kao nerazgovijetnu prijetnju. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n


Slijetanje u Trebinju je karakterisao jak prizemni dolinski vjetar ukr\u0161ten sa termi\u010dkom aktivno\u0161\u0107u, tako da panoramsko nadlijetanje grada nije proteklo u potpunosti opu\u0161teno kao \u0161to je to bio slu\u010daj tokom letenja nad Trebi\u0161njicom. Svi su zabilje\u017eili solidne letove, u\u017eivali u magi\u010dnim pogledima, a \u0161to je najva\u017enije kao gosti smo iskusili karakter letenja ovog kraja. Uprkos \u010dinjenici da dolazimo sa sve \u010detiri strane svijeta, vi\u0161e nije upitno me\u0111usobno prihvatanje – nego smo shvatili da smo jedno. Slijetali smo i na ju\u017enom i na sjevernom sleti\u0161tu, te se na kraju sjatili na terasi hotela gdje nas je Mi\u0161o svojski napojio i nahranio<\/a>. Smiraj dana smo tako\u0111e iskoristili za ve\u010dernje mirno spu\u0161tanje sa poleti\u0161ta preko grada, kao i za obuku kandidata.
Maksim je bezprijekorno izveo svoj prvi visinski let, \u0161to je naglasilo sjajno proveden dan u najju\u017enijem toplom gradu Hercegovine. Osjetio se svojevrsni ponos obojice instruktora koji je bio pomije\u0161an sa blagom sjetom jer je instruktoru Radunovi\u0107u mladi pti\u0107 Maksim prerastao poligon i odletio iz gnijezda da dalje u\u010di na zahtjevnim letili\u0161tima iz bogate riznice instruktora Stevovi\u0107a. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Krnovo<\/h3>\n\n\n\n

Nakon preleta\u0161tvom za\u010dinjenog dana je slijedio trening, leta\u010dko bru\u0161enje i dru\u017eenje na veli\u010danstvenom Krnovu. Tu se na\u0161 Dule magi\u010dno iz instruktora privremeno preobrazio u turisti\u010dkog vodi\u010da sa spremnim odgovorima na brojna pitanja. \u00a0
Put iz Herceg Novog vijuga kroz Nik\u0161i\u0107ku kotlinu u kojoj su nerijetka nalazi\u0161ta iz paleloitskog doba. Nadomak Slanog jezera, \u010dija d\u017einovska brana povr\u0161ine 5.7km2\u00a0 <\/sup>ne mo\u017ee ostati nezapa\u017eena, se nalazi \u010duveni rimski most. Kako smo rijetko u prilici da posjetimo gra\u0111evine iz III vijeka je jasno da smo ne\u0161to vremena odvojili za \u0161etnju preko 37m duge najstarije vje\u0161ta\u010dke tvorevine daleko naokrug. Du\u0161an nas je upoznao sa brojnim istorijskim \u010dinjenicama, a ostaje upe\u010datljiv detalj o pronalascima ste\u0107aka u samoj gra\u0111evini \u2013 predpostavlja se da su u turbulentoj istoriji neke civilizacije koristile kvadratni oblik \u010dvrstog ste\u0107ka kao gra\u0111evinski material za obnovu. Posjetili smo obli\u017enju crkvu i groblje na kojem se nalaze brojni impresivni ste\u0107ci koji svojom \u010dvrsto\u0107om i izgledom prkosno odolijevaju zubu vremena.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"
Most na Mo\u0161tanici<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n


\u00a0Samo visoravan na Krnovu na visini oko 1500m nad morem u centralnom dijelu dr\u017eave i pravougaono prote\u017ee od jugoistoka ka sjeverozapadu u du\u017einu oko 12km. \u0106udljivih je klimatskih uslova i geo-morfolo\u0161kih osobina, \u0161to ga jasno izdvaja od ostalih predjela zemlje. To ga \u010dini svojevrsnim rajem za ljubitelje slobodnog letenja\u00a0 i netaknute prirode.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Dolaze\u0107i front je zna\u010dajno remetio uslove za letenje, ali trening najrazli\u010ditijih tehnika na zemlji i u vazduhu je bilo dovoljno prilike. Na\u0161 kamp je bazirao u \u00bbPa\u010dijoj \u0161koli<\/em>\u00ab gdje smo u nekom prikladnom navratu poku\u0161avali sa kuvanjem kafe, ali taj podvig nam je na \u017ealost omanuo jer smo pred sami kraj spremanja ipak shvatili da nam nedostaje bitan sastojak koji je spletom okolnosti ostao na policama trgovine \ud83d\ude0a<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Dan je odmicao i vremenski razvoj je svojim \u0161arama po nebu nagovje\u0161tavao da je letenje veoma neizvjesno. Ipak su se u drugom dijelu dana formirali uslovi za bezbjedan i miran spust sa gornjeg poleti\u0161ta na koje, zahvaljuju\u0107i terenskim vozilima i vje\u0161tim voza\u010dima, nije trebalo po\u0107i pje\u0161ice. Nakon prvog leta se ukazivalo da su uslovi sve bolji i dinami\u010dniji, te je jedna grupa po\u0161la na vrh planiraju\u0107i drugi let. Oni \u0161to im \u010desto pakovanje pakovanje nije milo (Slaven i Mio) su do mile volje nisko jedrili na dinami\u010dkoj snazi vjetra uprtog u donji greben poligona; vje\u017ebaju\u0107i, polije\u0107u\u0107i i slije\u0107u\u0107i mno\u0161tvo puta, prelije\u0107u\u0107i pratioce \u2013 u\u017eiva\u010da i fotografa.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
klopka za vjetar<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Slaven<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
\u017dare<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Mio<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Maxim<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Adi<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Dule<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
\u017dile<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Mysti Lady<\/em><\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Puni utisaka iz letenjem oboga\u0107enim predhodnih dana smo odjseli, naravno gdje drugdje, nego u lokalnom caffe baru \u00bbRan\u010d\u00ab<\/a>. Velika doza zadovoljstva je odisala izvjesnom sjetom jer meteorolo\u0161ki uslovi \u00bbMajski Adriafly kamp<\/em>\u00ab ovim danom dovode do kraja ovog klubskog okupljanja. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Vranovo brdo<\/h3>\n\n\n\n

Slovena\u010dka leta\u010dka ekipa zahvaljuju\u0107i Du\u0161anovom vrlom anga\u017emanu nije imala vremena za razmi\u0161ljanje kako utro\u0161iti to ne\u0161to malo slobodnog vremena, nego je bilo potrebno odabrati izme\u0111u nekoliko odli\u010dnih izbora. Slede\u0107i dan smo se zaputili na Vranovo brdo, tvr\u0111avu poznatu i kao Sveti Andrija. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"\/<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Reklo bi se da je bilo vrijeme za jo\u0161 jedan \u010das istorije, me\u0111utim pa\u017enju su krali vrhunski vidikovci sa kojih je mogu\u0107e u\u017eivati u Boki na dlanu. Sama \u0161etnju su ispunjavali susreti sa doma\u0107om faunom, tako da nije izostalo ni pobli\u017ee razgledanje izobilja blavora, koji te prepadnu samo prvih nekoliko puta. Ne\u0161to manji razmak me\u0111u obrvama i odsustvo osmijeha na licu se de\u0161avao prilikom bliskog razgleganja stra\u017earski raspolo\u017eenog poskoka nedaleko od tvr\u0111ave.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n