{"id":3956,"date":"2025-09-27T09:42:47","date_gmt":"2025-09-27T09:42:47","guid":{"rendered":"https:\/\/adriafly.me\/?p=3956"},"modified":"2025-09-29T14:02:15","modified_gmt":"2025-09-29T14:02:15","slug":"slovenija-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/adriafly.me\/en\/slovenija-2025\/","title":{"rendered":"Porodi\u010dno okupljanje u Sloveniji"},"content":{"rendered":"\n

08.09.2025<\/p>\n\n\n\n

Kako to ina\u010de biva kod stvaranja najboljih uspomena, tako je i ovo putovanje imalo obe\u0107avaju\u0107 i dinami\u010dan po\u010detak. Nedelja jo\u0161 ni svanula nije, a budilnik se ve\u0107 ogla\u0161ava, to je to, kre\u0107e ludnica\u2026 Odlazak na posao, posle smjene pravac Titograd na svadbu dragih mi ljudi, gdje \u0107e bti jo\u0161 mnogo drugih dragih ljudi i dobar provod je zagarantovan. Otkucava pono\u0107 i magija prestaje jer me Stefan (ina\u010de iz Majstorovine) zove da kre\u0107emo, \u010deka nas duga no\u0107. Kre\u0107emo pravac primorje, sti\u017eemo kod mene ku\u0107i gdje ve\u0107 sve \u010deka spakovano i spremno. Brzi pit-stop: odla\u017eem odijelo na vje\u0161alicu i obla\u010dim prikladniju odoru za ono \u0161to dolazi, opremu na le\u0111a, torba u ruku i nastavljamo\u2026 Malo kasnije sti\u017eemo ispred rezidencije Stevovi\u0107 gdje Dule u niskom startu ve\u0107 nestrpljivo \u010deka da krenemo, pakujemo se u jedan auto dok su u drugom Risto sa poja\u010danjem i oko 3h ujutru puna vatra – pravac Slovenija.<\/p>\n\n\n\n

Ponedeljak – 9 sati kasnije sti\u017eemo\u2026 Ljilja, na\u0161 sau\u010desnik u paklenom planu da nenajavljeno banemo Aniti u dvori\u0161te je ve\u0107 tu, nakon zagrljaja i pozdrava okupljamo se oko stola na kom se u trenutku stvorilo 10 kafa, 4 vrste rakije, 3 likera, svakojakih piva, doma\u0107i sokovi, meze, slatki\u0161i i gostoprimstvo kom ne mo\u017ee parirati ni hotel sa 7* (\u0161ta bi tek bilo da smo se najavili). Pristi\u017eu Mio i Adi, ubrzo zatim i nezaobilazni dvojac Kiki i Nikola. Ozbiljnost je davno napustila ovaj na\u0161 mali skup i nakon sati smijanja i dru\u017eenja kre\u0107emo do sleti\u0161ta da napravimo kratak let kako bi se kona\u010dno upoznali sa Gozdom. Kratak briefing i vo\u017enja do poleti\u0161ta. Parkiramo 100-tinjak metera ni\u017ee i pje\u0161a\u010dimo do poleti\u0161ta. Uspon koji vodi do gore vje\u0161to skriva kakav dragulj se krije iza prevoja. Izbijamo na vrh i pred nama se ukazuje mali raj.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Gozd<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Gozd<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Dobrodo\u0161li<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Najzelenija trava koju mo\u017eete zamisliti – savr\u0161eno poko\u0161ena (i odmah postaje jasno da ovaj \u010dovjek mnogo voli travu), drveno zdanje na sprat koje predstavnja gostionu i pod natkrivenom terasom pravo iz \u0161anka se pojavljuje na\u0161 doma\u0107in, jedan jedini – Primo\u017e! <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Bratska pomo\u0107 – travica treba njegu<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Zaobilazimo formalne pozdrave rukovanja i padamo u zagraljaje jer svi dobro znamo ko je on, a ko bi ga i zaboravio nakon dru\u017eenja u Drvaru. Hladne limenke piva su nam udijeljene bez oklijevanja i pitanja, malo kasnije raspakujemo krila i polije\u0107emo sinhronizovano da oprobamo Gozd. Kratak let i brzo pakovanje da bi \u0161to prije bili opet gore. Dru\u017eenje nastavljamo u idili\u010dnom pejza\u017eu i nenormalno dobroj atmosferi, zvu\u010dnik je odvrnut do kraja a i mi smo na maksimumu raspolo\u017eenja. No\u0107 je poodmakla i vrijeme je da se malo odmori jer treba izdr\u017eati ovakvim tempom jo\u0161 nekoliko dana.<\/p>\n\n\n\n

Utorak – Tih dana je prognoza bila lo\u0161a za letenje ali idealna za ro\u0161tiljanje pod, Primo\u017eevom vje\u0161tom rukom sagra\u0111eno, utvr\u0111enjem pa se prema tome i upravljamo, nabavka ,,da ni\u010dega ne fali\u2019\u2019 i miris ro\u0161tilja se \u0161iri. Ljilja, Anita i Zdenka serviraju sofru dok je za re\u0161etkama na\u0161 maestro sa hvataljkom Luka Kondi\u0107 iliti Mio Junior (geni su \u010dudo). Opet \u017eurka, mi u elementu, opet cijela Kri\u0161ka Gora odlije\u017ee od na\u0161e pjesme i smijeha. Bilo je tu svakakvih pri\u010da, od letenja do opreme, od \u0161ale do ozbiljnih tema, \u010dak se i neki obim pominjao – ko se vi\u0161e sje\u0107a \u010dega\u2026<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
mr Primo\u017e<\/figcaption><\/figure>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Srijeda je bila ki\u0161ovita pa smo odlu\u010dili da se provozamo do Austrije. Villach – preko dana i NE, nismo obi\u0161li glavnu znamenitost\u2026 kao utje\u0161nu nagradu obi\u0161li smo kanjon Vintgar koji nas je ostavio bez daha i jeli neke ,,heklere\u2019\u2019.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Vintgar<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Vintgarovci<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

\u010cetvrtak – Dan je opet neletljiv pa odlu\u010dujemo kako bi ustvari bio dobar da nam dupe vidi put i tako zapalimo u Ljubljanu. Ve\u0107 du\u017ei vremenski period sam se namera\u010dio na jednu ljubljansku piceriju (Pop\u2019s Pizza) pa mi moji saborci ukazauju povjerenje i nakon obilaska gradskih znamenitosti odlazimo tamo. Nismo se pokajali. Nakon ru\u010dka smo pro\u0161etali centrom i uz besjedu zalili lokalnim hladnim to\u010denim. Dule je uglavnom pio sokove, valjda smo mu bili zanimljivi slu\u010dajevi za posmatranje pa nije htio da gubi fokus.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Laibach<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto sekretar<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Petak – Dan peti je rezervisan za ju\u017enije krajeve Slovenije gdje je prognoza bolja pa u konvoju odlazimo prema Lijaku. Neki su dobro letjeli a neki smo i iscurili, \u0161ta da se radi nego opremu na le\u0111a i \u0161ip\u010denje do najbli\u017ee kafane. Tu se okupljamo i uz okrepu u vidu pice i piva kre\u0107emo nazad.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Lijak<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
…curiona…<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Iscurili u kafanu \ud83d\ude42<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Subota – E nju upamtite jer je vrlo bitna. Mi je stvarno svi dobro pamtimo jer su nas utrenirani slovenci navukli na tanak led da se pje\u0161ke sa opremama popnemo na Kri\u0161ku goru kao da je to brda\u0161ce eto odmah tu iza par krivina, kako su tvrdili, i da oni to svakih nekoliko dana penju\u2026 ,,a ono Kardeljevo\u2019\u2019 1472mnv ljudi moji. Sat i po kasnije, du\u0161a je u nosu ali bitan doga\u0111aj nas \u010deka gore. Uz osvje\u017eenje puls se vra\u0107a u normalu i disanje se stabilizuje pa je do\u0161lo vrijeme za sve\u010danost koja je krunisala na\u0161u posjetu. Predsjednik JPK Kri\u0161ka Gora Toma\u017e je tu a i na\u0161 preCednik Risto je spreman, Mio vadi naliv pera i na op\u0161tu radost svih nas potpisuje se BRATSTVO ova dva kluba. E odatle i naslov ove reporta\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Dok se grlimo sti\u017ee jo\u0161 jedna tura da krilata bra\u0107a nazdrave ovom bitnom istorijskom momentu. Euforija je velika ali niko (pa \u010dak ni Kiki) nije ba\u0161 toliko lud da se spu\u0161ta pje\u0161ke nego pravac poleti\u0161te. Krila se podi\u017eu i svi zajedno jedrimo po obroncima Kri\u0161ke. Letenje je bilo veoma zanimljivo i zahtjevno jer da bi ostao u vazduhu morao si krasti uske termale koje je Kri\u0161ka taj dan imala u ponudi. Sat vremena kasnije slije\u0107emo, svi osim jednog \u010dlana, mislili smo da mu se pokvario stajni trap pa zato ne ide na slijetanje ali kasnije saznajemo da nas je samo, kao i obi\u010dno, odrao a i imao je neke neizmirene ra\u010dune sa Stor\u017ei\u0107em, pa vi vije\u0107ajte ko bi to mogao biti. Kada je i maestro aterirao uputili smo se, gdje drugo, kod Primo\u017ea, ovaj put je na dirkama ro\u0161tilja bila Anita – ozbiljan konkurent mladom Kondi\u0107u, a da pi\u0107e ne fali i da bude hladno pobrinula se gospo\u0111a Zdenka. Cijela ekipa je tu, Ljilja, Anita, Nata\u0161a, Minja, tetka Branka, na\u0161 najmla\u0111i \u010dlan Pavle, Dule, Mio, Adi, Risto, Stefan (to vam je onaj iz Majstorovine), Kiki, Nikola, Primo\u017e naravno, Toma\u017e, Jaka, D\u017eo, Edi, Sandi, neki zalutali pilot nemac koji ima umjetnu nogu \u010dovjek ali ga to ne spre\u010dava da leti i udara po rakiji. Opet smo se zarakijali i proveli samo tako, ali\u2026 svemu \u0161to je lijepo do\u0111e kraj pa je i ovaj stigao kaaaasno u no\u0107.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"
Bratstvo<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Nedelja, nerado se pakujemo i napu\u0161tamo smje\u0161taj jer to zna\u010di kraj ovom predivnom dru\u017eenju i boravku u Sloveniji. Doru\u010dak i kafa su dogovoreni kod Slekovi\u0107a ku\u0107i za istim onim stolom gdje su nas i do\u010dekali, sabiramo utiske i dolazimo do zaklju\u010dka da bi zbor u Sloveniji trebali uvrstiti kao redovnu godi\u0161nju akciju mada sam ja samo klimao glavom jer sam bio zauzet Anitinim kobasicama punjenim sirom i doma\u0107im hlebom koji je umijesila, a i putni\u010dka rakija se ne\u0107e sama popiti. Punog srca a i stomaka pozdravljamo na\u0161e doma\u0107ine sa ,,dovi\u0111enja\u2019\u2019 a ne ,,zbogom\u2019\u2019 jer se uskoro opet dru\u017eimo a za lokaciju se uvijek lako dogovorimo.<\/p>\n\n\n\n

Iskoristio bih priliku da se posebno zahvalim na svemu ovim divnim ljudima: Ljilji, Aniti, Adiju, Miju i Primo\u017eu, na gostoprimstvu, iskrenim emocijama, pa\u017enji koju su nam posvetili, nezaboravnom dru\u017eenju i osje\u0107aju da u podno\u017eju Kri\u0161ke gore imamo nekog svog ko \u0107e nas uvijek do\u010dekati \u0161irom ra\u0161irenih ruku i osmjehom razvu\u010denim od uva do uva ba\u0161 kako to biva sa porodicom.<\/p>\n\n\n\n

\n

Do neke slede\u0107e reporta\u017ee, Maksim<\/p>\n<\/div>

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n