19.04.2026
Dragi Flyevci,
Za sve one koji nisu bili u mogućnosti da nam se pridruže u nedjelju, potrudiću se bar djelimično da vam dočaram atmosferu toga dana.
Po dogovoru smo se našli u 9:00 na sletištu kod doma starih. Da budem precizniji, Kiki je bio i prije 9 tamo (zvuči nevjerovatno, složićete se). Dok smo Dule i ja kasnili 1 minut, a u isto vrijeme nam se i Profa pridružio. Iskusniji dio ekipe je predložio da idemo u obližnju kafanu na sok i kafu uz vruć burek iz pekare do. Posle čega smo se uputili prema Gljivi jer je već lagano produvalo kako ne bi zakasnili.
Po dolasku gore smo vidjeli da ipak nemamo previše vremena jer vjetar pojačava, pa smo se užurbano spremili i zakačili kako bi uhvatili pravi momenat prije nego što vjetar prekomjerno pojača. U tom momentu nam se nenadano priključio Joško, pilot iz Dubrovnika.
Svi u niskom startu za polijetanje čekamo pravi momenat i krećemo po redosledu: Kiki, Dule, Profa i ja. Gotovo za 5 minuta smo svi bili u vazduhu. Odmah na početku je bilo jasno da dan obećava, prvi znak je naravno bio taj što je Kiki bio na dogovorenom mjestu mnogo prije dogovorenog termina, a drugi što je bilo baš dosta energije. Termika je bila jaka, ali isto tako su nisponi bili, pa mogu slobodno reći, i mnogo jači. Tako da je trebalo biti strpljiv.
Nismo se previše zadržali na Leotaru, Kiki i Profa su prvi probušili i krenuli prema polju, a za njima Dule i ja, dok je Joško poletio dosta posle nas, ali me je pretekao u jednom momentu pored Kličnja, dok su Kiki, Profa i Dule bili debelo ispred mene.
Kako je dan odmicao bio je sve komplikovaniji na visini, termali jaki ali oštre ivice, ali i ogromni i jaki nisponi, a o čeonom vjetru ne bih ni trošio riječi. Što za niži sloj nije bio slučaj, dole je bilo mirno, bez nekog jakog vjetra, sa uskim termalima i još većim nisponima pa su Profa i Kiki bili prinuđeni da slete zbog nedostatka strpljenja. Dule je 2 puta sa ozbiljnom visinom napadao Motku (brdo u Popovom polju), ali oba puta ulazio u ogroman nispon pa se morao konstantno vaditi kako se ne bi pridružio Profi i Kikiju koji su se tražili po livadama Popovog polja, naravno preko radija 🤣. A i ja sam bio u ozbiljnom problemu, ali sam uspio da uhvatim stub i izvučem se na 1.3k i pitam Duleta da li da idem nazad jer imam visinu, gdje on odgovara da ne zna jer on ne može probušiti i nije siguran da će se izvući. Iz tog razloga ja odlučim da se vratim nazad za Trebinje. Ali nedugo zatim Dule uspijeva da se izvuče i napada Motku po treći put i uspijeva da je pređe. A ja u povratku nazad, u borbi sa jakim čeonim vjetrom i ogromnim nisponima, uspijevam da se vratim nazad i sletim kod kasarne u savršenim uslovima.
Za to vrijeme Maksim i Nijemac (gost koji se javio za letenje na Dizdarici) sjede na Gljivi i čekaju da vide hoće li se ukazati pogodan trenutak za poletanje. Maksim je radio to jutro pa nije stigao da nam se pridruži po dogovoru, pa je krenuo kasnije i pokupio Nijemca usput. Ali je vjetar bio toliko jak da su odlučili da siđu i pridruže nam se u kafani gdje smo ih čekali, Kiki, Profa, Joško i ja. Dok je Dule i dalje bio u vazduhu. Po Duletovom sletanju, Maksim ga kupi i pridružuju nam se u pomenutoj kafani, na ručku.
Zatim čekamo da malo vjetar oslabi da se odradi još jedan let po želji kao i za one koji nisu još letjeli. Na samom dolasku gore, shvatili smo da to ipak neće ići tako lako, a vjetar je do 7 raznosio, tako da su Maksim, Kiki i Nijemac uspjeli da uhvate jako kratke pauze gdje je vjetar bio malo slabiji da polete, dok smo se mi vratili autima. Dok smo sišli dole Maksim i Kiki su sletjeli pa smo sačekali i Nijemca koji je gotovo u sami mrak sletio.
Na Duletov predlog smo otišli u Market 99 na kolače da sumiramo utiske dana i posle toga se razišli, ja vjerujem da je bilo gotovo 22:00.
Da sumiram, dan je bio izuzetno uspješan, ekipa na visini zadatka. Jedina žal je ostala što nas nije bilo više, pogotovo mlađi dio ekipe koji je možda imao priliku da napravi prvi ozbiljan let odnosno mini XC. Ali dobro, nadamo se da će biti uskoro neka slična prilika.
Risto
0 komentara