06.06.2026
Ovom prilikom su se na jednom mjestu našli letači sa više strana svijeta, među kojima instruktor Žare koji se pokazao kao pravi virtuoz na roštilju dok je drugim okom budno pratio svaki pokret svojih marljivih učenika, trojica iskusnih letača, kao i jedan putnik-namjernik iz daleke Australije.
Instruktor Žare je sa sobom doveo grupu mladih zaljubljenika u visine, kojima su krila počela da niču.
Nenadmašni Dule je velikodušno ponudio svima koji to žele da ih odvede u nebo, ali, rekao bih da je neodoljivi kvalitet Žaretovog roštilja, uz velikodušni kvantitet, stao tome na put jer su mladi letači ‘skontali’ da turbulencija ne bi bila baš najbolji začin već savršeno pečenom roštilju.
Dule, legenda i neimar tradicije, odlučio je da ovaj put prepusti drugima sav trud — i kao iskusni putnik udobno se smjestio u prvi red, naoružao foto-aparatima, prepuštajući se vjetru s izrazom na licu: „Zaslužio sam ovo“. Risto, s druge strane, je imao vatreno krštenje vozićkajući Dula po oblacima, postajući tako novopečeni tandem pilot.
Slaven je srećom već pronašao odgovor na njegovo pitanje o pivu, ćumuru i adijabati tako da ovaj put nije bilo rasipanja piva.
Bio je tu i Zoran, putnik-namjernik, novopečeni član kluba, koji je do mjesta okupljanja stigao prateći neke samo njemu vidljive tragove kroz travnati lavirint visok više od metra, potpuno ne primjećujući direktan otvoren put koji je vodio pravo do roštilja.
Vrijeme je bilo kakvo se samo poželjeti može, kako iz ‘leteće’ perspektive tako i iz perspektive onih koji nimalo nisu marili za letenje – na vrhu Krnova, mirno i dostojanstveno, paslo je čitavo stado ovaca, potpuno nezainteresovano za sve ono što se dešavalo ispod i iznad njih, za roštilj, za pivo, za krila koja su kružila iznad njihovih glava. Ovce su vjerovatno imale svoje mišljenje o cijeloj toj priči.
I vjetrenjače. Krnovo i okolina su njima prosto načičkani. Don Kihot ih je jurio kopljem i izgubio. Mi smo im prišli krilima, i za razliku od starog viteza, nismo se srušili u prašinu. Štaviše, učinilo nam se, da su im se krakovi zavrtjeli malo brže dok su naša krila prolazila iznad njih. Kao da su napokon srele nekoga ko ih razumije.
Letenje je prošlo odlično. Učenici su, pod budnim okom instruktora, otkrivali šta znači biti manji od oblaka a veći od svake brige, istovremeno razmišljajući o tome kakav je to osjećaj popeti se do 2000 m, gledajući krila iskusnijih pilota visoko gore.
Jednako vrijedno uživanje je bilo posmatrati krila u njihovom povratku, tražeći najkraći put nazad do roštilja i piva.
Koliko god smo uživali u letenju, kruna doživljaja je ipak bilo druženje – Krnovo je taj dan potvrdilo ono što letači ionako znaju: nebo spaja ljude (a naročito uz roštilj i pivo).
Zoran D.
0 komentara