17.02.2024

Kad nakon beskrajnih 140 dana iz nekadašnje dječje sobe, koja je postala pravi hangar, izvučeš svog MIG-a 35 i raspakuješ ga samo da provjeriš je li sve na svom mjestu, i onda kreneš razmišljati: „Radi li ovo još uvjek? A ako i radi, hoću li ja znati pilotirati?“

Eh, Kiki je kasnio kao i uvijek, a zašto, ovaj put zato što je „Koka-Kola u nas bolja i bez glukoznog sirupa“ pa svratio da kupi jednu. Kako god, opet će produvati dok stignemo do gore. Nije me toliko briga za njega, on nije letio „samo“ 60 dana, moglo bi se reći da je u priličnoj formi.

Kroz grad je bila nemilosrdna gužva, zbog praznika mimoze. Besplatna riba i vino, to je zbog toga 100%.

Željko nas je strpljivo sačekao na sletištu, skinuli smo ono što se nekad zvalo vjetrulja, zakačili novu, i sva trojica put gore, na brdo.

Ooo, dobre vijesti! Izgleda da su lovci popravili onaj komad puta od asfalta do nas, a bogme i poletište nam je još uvijek tamo.

Zovem kontrolu, tamo su Alen i Boško. Mislio sam sigurno će pitati „Koji ste to vi Adriafly?“ ali nisu nas zaboravili. Alene, do 15 sati po lokalnom, „Važi momci, uživajte“.  Mi ako budemo izdržali i do 14, dobro je.

Neki je zapad, povremeno okrene s juga, lošije nego na sondi, ali nije bed. Kiki pravi šou kao i uvijek, ptice bježe, planina se trese. Prizor me potsjeća na onu scenu iz crtanog, kad stiže onaj Tasmanijski đavo.
Željko je u ulozi fotoreportera. Mislim se, Žeka, nadam se da nećeš snimiti neki „spektakl“ nakon ovolike pauze.

Stanica, vario, rukavice na struju, telefon, punjač, kamera… svuda Nikola Tesla. Da nas neko gleda, pomislio bi da smo kiborzi. Kad sam prije 15 godina letio onog Yetija, imao sam samo njega. Raširim ga i letim, jeste da je bilo zima, ali nije bilo ove litijum-jonske agonije.

OK sve sam popalio, sve pakleno dobro pišti. Ukačim se, čini mi se da nešto nije dobro, otkačim se pa ponovno zakopčam, dobro je, dobro je i bilo, ali ajde.

Kiki se sprema „brzo“ kao i uvijek. Ja krećem, promašim onaj bor koji trenutno vodi u utakmici sa Ristom. 2:1 – izrastanje prema čupanju – i eto me, letim.

Kiki kreće. Vrlo brzo penjemo do baze, u samom startu me dere za cijeli metar, Kiki 899m, a ja 898m, a šta da radim, izgubio sam i u dužini leta. Idem na slijetanje.

Željko je upravo stigao na Zeleniku, Kiki još uvijek leti, ali evo ga, stiže i on. Dijelimo najvažniji utisak sa leta, a to je: „auu što me bole ruke.“  Nikako utvrditi koga ruke više bole, Žeka je sudija, zarđali ste momci.

Spakujemo tu „avione“ i idemo u Motiv na klopu.

Evo me sad doma, „Onaj“ maloprije ode za Dubrovnik, gledam ove trakove, Željkove snimke, a i kamera na poletištu nas je „uknjižila“. Razmišljam, pa, bilo je dobro.

Nisam još za bacit bre!


7 komentara

petar · februar 18, 2024 u 12:02 pm

Bravo!

Žaro · februar 18, 2024 u 4:18 pm

Ne šali se “ za bacit“ , ima da letiš dok sve nas naučiš da budemo bolji od tebe. Drugo ti ne brojim.

zeljko · februar 18, 2024 u 6:10 pm

Sreća u Motiv sve naša raja pa nam nisu zamjerili na Kikiju😁

    dule · februar 19, 2024 u 9:54 pm

    A moj Žeka, nisu zamjerili, al budemo li ga opet doveli tamo Duka ce nas sve izbacit 😁😁😁

Dragan · februar 19, 2024 u 9:37 am

Odlican tekst kao i uvek👍
Duka, kad letimo opet zajedno?

    dule · februar 19, 2024 u 11:40 am

    Prvo trebaš iz mornarice da pređeš u pješadiju, pa po PS-u završiš obaveze u kasarni i onda prelazimo na vazdušne operacije.

      Dragan · februar 19, 2024 u 11:55 am

      Znaci onaj let se ne racuna, moram sve ponovo po PS-u🤣
      Mada jeste bilo davno😪

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Paraglajding je svojim munjevitim razvojem letenje približio čovjeku više nego bilo koja drugo tehnološko dostignuće. Adriafly svojim radom unapređuje i ostaje u koraku sa evropskim edukativnim, sportskim i tehničkim normama. Noviteti koje predstavljamo su interaktivne kamere, meteorološka stanica i obrazac za brzu i jednostavnu najavu letenja. Članovi kluba mogu da komentarišu, analiziraju i razmjenjuju iskustva u "sobi za ćaskanje" na stranici KNjIGA LETENJA. Dizdarica je poletište, koje je zalaganjem članova Adiafly kluba, postavljeno na mapu kao prezentno, atraktivno i aktivno mjesto okupljanja domaćih i stranih pilota. Na stranici su spomenuti brojni načini za kontakt. Obradujte nas svojim utiscima ili kratkom porukom koju možete poslati sa stranice putem kontaktnog obrazca. ~ Srdačno, vaš uređivački tim ~
Duka