09.06.2024
Po brdu strmom bez staze, puta,
Raspopović Slaven po vas dan luta.
Start on traži to svi već znaju,
na Martinić veli, sve je ko u raju.
Jednoga dana, vidjeli svi smo,
braća letači dobili pismo.
Slaven nam piše iz kamenjara,
gleda u nebo što ga oblak šara.
Dođite, veli, ne žal’te nogu,
prvo se leti pa u moju logu.
Slaven je isto jedan od braće,
dođite, veli, i ćevapa dat će.
Dođoše braća, pentraju brdo,
sve znoj curi a kamenje tvrdo.
Penje se teško uz viku, dreku,
sve bi sad dao za postelju meku.
Kad starta eto, milina prava,
ni daška vjetra, miruje trava.
Kad eto čuda, vjetrulja mrda,
dižimo krila, bjež’mo sa brda.
I tako po redu, jedan za drugim,
samo se Dujo ne usudi.
Kolima on će kad prođe nervoza,
kad u po puta izgubi se koza.
A dalje možda i znate što bit će,
nastavak slijedi uz ćevape i piće.
Uz smijeh, šalu, ta družina mala,
rastade se, a Slavenu hvala.
I na kraju još, samo da znate,
doći ćemo opet, pripremite ćevape.
Nikola Nidžo Prčan
[unitegallery martinici_2024 catid=10]
3 komentara
dule · 12. jun 2024. u 20:46
Bravissimo !
miodrag · 16. jun 2024. u 07:34
Ovo je za čestitati u svakom pogledu mili, dragi i nesvakidašnji ljudi. Poklonuti se izvođenju izleta na zahtjevnom letilištu i skinuti kapu autorima ovog divnog priloga koji će tek da vrijedi kada „hartija požuti“.
zaro · 13. avgust 2024. u 07:59
Po N-ti put gledam ovaj prilog i još više se oduševim. Priperma na startu, pa polijetanje, pa Žile koji trči kao momak da sve uhvati objektivom, Dule koji samo njemu znanim vještinama od mojeg slijetanja napravi wau. a Nikolini sthovi do detalja dočaraju energiju svih toga dana. Ukratko: iskreno Želim da ovo traje i da ……………..traje.