Oj, Vrsuto, goro velja

04.05.2025

Prvomajski praznici, neradni slobodni dani za slobodno letenje. U godišnjem planu akcija za ovu godinu, planirali smo Vrsutu. Jednom propuštena, ali čekali smo prvi pogodan termin da realizujemo ovu letačku akciju.

Vrsuta sa svojih 1183mnv je jedan od vrhova planinskog lanca koji razdvaja Crmničko polje od Barskog zaleđa. Vrh je praktično nastavak masiva Rumije koji pored Vrsute obuhvata još Široku stranu, Lonac (Sutorman ), Sozinu i Lokvicu (Tri roge ). Sa vrha Vrsute koji je neobičnog, kupolastoga oblika, pruža se odličan pogled na veći dio crnogorskog primorja, uključujući i najviše vrhove koji se izdižu iznad njega: Lisinj, Rumiju, Lovćen, Orjen…. Sa druge strane prema zaleđu, dobar je pogled na Zetsku ravnicu i Skadarsko jezero.

U Spiču, priobalnom području kod Bara, kažu da se ova planina smatrala svetom i da se tada zvala Suta (od lat. santa – sveta), pa se spajanjem riječi vrh i Suta, dobilo Vrsuta.

Pade odluka, a potvrdi meteorolog Duka da bi nedelja 3. maj bila ok. Ja sam preuzeo obavezu kordinatora da isplaniram akciju.

Okupljamo se na sletištu pored stadiona u Baru. Ekipa iz Podgorice mala – ali sigurna: Zaro, Marko i ja. Iz Trebinja se pridružuje Profa, u drugom vozilu netipičnom za letače, pristiže uprava: Dule, Maksim sa njima i Stefan. Luksuz ostavljamo po strani, jer na scenu stupa „Mici“; Radun sa Mitsubishi Pajerom, vozilom široke namjene cijenjeno u našim redovima.

Obilazimo sletište, postavljamo vjetrulju, plan slijetanja kratak i jasan …prostora je dosta, zadatak bezbjedno sletjeti, zaobići obližnji kran i promašit golove… čudna pravila u našem sportu.

Pakujemo opreme i sa 2 džipa zaputismo se ka Vrsuti, oko 20km i 45 min vožnje iz Bara. Izvore pored puta volimo pa koristimo priliku da natočimo izvorske vode, zatim nastavljamo ka prevoju Sutorman. Sa prevoja put odvaja lijevo 3 km makadama koji vodi do vrha, tj. našeg poletišta.

Na jednom strmom dijelu puta voda je napravila kratere, izađosmo da osmotrimo…, napunismo kamenjem jednu od rupa da Žaro proba savladati prepreku. Velike rupe i još veća Žarova želja za letenjem je rezultirala je oštećenjem branika. Parkiraj.

Dalje nastavljamo sa Pajerom, registrovan za 5 osoba, prima 8 leteča i 7 oprema. Dolazimo na vrh, kamenit i prostran, zatičemo grupu planinara vidno iznanađenih… odakle ovi!?

Ima vjetra, ali pravac nije najbolji. Imamo plan leta, rezervno sletište je plaža u Sutomoru. Dule predlaže da se malo spustimo, na istočnoj padini je našao zgodno mjesto za start. Dok se mi spremamo, Stefan nišani Nikonom, prvi polijeće Maksim, odmah se dao u opipavanje terena, zajedrio traži termiku. Ka Baru čeoni vjetar dosta jak, znači sletište je plaža u Sutomoru. Ubrzo polijeće i Dule, pridružuje se Maksimu i tamo iznad Sutomora fino se navozaše. Mi ostali sjedimo, ležimo i vijećamo.

Većina meteo modela prognozirala je S-SW vjetar sto nam je idealno, ovaj istok nam nije po volji, čekamo možda okrene ili makar da smanji. Profa uživa u pogledu i poredi visinu sa Leotarom, Zaru je fino i kad ne leti, Marko koristi priliku da napravi koju fotografiju. Radun i Marko sa Vrsute nisu ranije polijetali, a za prvi put nisu uslovi baš najbolji.

Bacišmo pogled šta kaže meteo stanica na Dečić, još smo na vrijeme i tamo da probamo, ali PREJAKO JE. Sve je to paraglajding ne samo letenje, uživamo! Dva putnika manje u dzipu, skoro pa komotno svima sem meni jer uđoh u gepek sa opremama, sam sam kriv…TERAJ 🙂

Ostatak akcije nastavljamo po planu, Žaro je pokupio Dula i Maksima i ubrzo se sastasmo svi u Baru.

Maksim predloži pa prošetasmo 15minuta (čitaj par minuta hoda) udaljene picerije da uz pivo i klopu sumiramo utiske. Još jedna akcija uspješno izvedena, već kujemo plan za Trebinje i strašne prelete.

Slaven Raspopović